...ako će blog administracija svake godine redovito gubiti sve što sam napisao?
hvala obožavateljicama koje su sačuvale neke moje tekstove pa se mogu prisjetit bar nečega...
'kondorologija' 06.06.2006
stalno neki problemi. evo sad je problem što sam lijep, pametan i bogat. kaže ona da nije za mene. kako nisi za mene ako te ja želim? ima malo veće dupe - pa što? i nema baš neke cice - pa što? lijepo se smije. mojim glupostima dakako. ne znam zašto se uopće brine za svoj izgled kad ionako dok hodamo cestom drugi prolaznici uvijek samo mene gledaju i komentiraju. ja sam sretan s njom, al njoj očito nije dobro. ne može živjeti pod pritiskom da sam ja ljepši dio para. zašto je to vama ženama problem?
al možda je ipak problem u meni. otkad smo skupa ne branim joj da se viđa s drugim muškarcima. možda je našla nekog ko joj više paše. ili je samo bogatiji od mene. jer ljepši ne može bit. zaista je ponekad teško sa ženama. sve im daš, a njima to nije dosta. da vidi koliko mi je stalo do nje jednom sam čak i suđe oprao iza ručka. ali ne, njoj to nije dovoljno, nego mi prodaje foru da nije ona mene dostojna.
no moglo bi biti bolje ovako. bliži se svjetsko prvenstvo. neće biti gunđanja po kući da je samo nogomet na teveju. samo momci i ja i tone sladoleda i ledenog čaja...
'bježi kišo s prozora'
i dok me tako sve puca na rimu zaboravio sam vam reći kako proveo sam zimu u ljubavi jednoj čudnoj. i čednoj. sveg odricanja vrijednoj, a ipak preteškoj. plavuša je bila savršenog tijela, malenih cica i guzica joj bijela al čvrsta i meka u isto vrijeme. imali smo mnoge zajedničke teme dok smo provodili noći zagrljeni na toplom, zamagljenih stakala, pričala mi je na francuskom ili mi je tako zvučalo sve što je rekla.
gledam ljude oko sebe. parove. što se ljudi prije sretnu i zaljube tad imaju puno veće izglede da sretno i završe. a što smo stariji prilagodba nam je teža i sve valja dok je ljubav svježa, al onda treba se mijenjat, a to nam se ne da, izlazak iz kolotečine života čini se težak. potrebno je puno odricanja u takovoj ljubavi da bi nam se putevi koji su različiti na trenutke približili i na kraju spojili. oni koji su uspjeli danas su sretni.
život ispisuje najčudnije priče, a ja htio sam s njom dočekat jutro što sviće. uz svu ljubav i nježnost nosit ju na dlanu i biti uz nju po noći i danu no nije išlo zbog sudbine klete ili sam ja još uvijek samo dijete zarobljeno u tijelu prekrasnog muškarca :) a i ovo vrijeme me lupilo u glavu jer inače bi vam pisa kako jeba sam plavu :)
jedan bez naslova, al bar imam datum 26.6.2006.
kad čujem tu pjesmu ili samo stih istoga trena ja pomislim na njih. njene cice su divne njene cice su sjajne. ona je oličenje djeve bajne. vodio sam ju i išli smo dugo, hodali bosi i trčali prugom. krali trešnje putem i kidali cvijeće sve dok nas nije vidio neki rođo. 'stante tamo sunce li vam jebem' uzme kolac i potrči za nama preko livade pune ciklama. bježali smo mi sve do jednog plota i tamo joj se suknja u neku žicu smota. pala je ko kruška, zveknula je jako, ja pobjega u šumu, najbolje je tako. sjetio se priče iz partizana 'ne okreći se sine' ako je galama nego samo bježi kolko noge nose bio iza tebe peder, magarac il ljute ose. ulovio ju rođo i prebio cijelu, slomio joj obje noge i ruku lijevu.
njen stari me tražio i njena brata dva, ja odselio u grad i poput žonglera izmicao pogledima upitnim i stranim. živio sam tako ispraznim životom koji žudio je za njezinom ljepotom. zvao sam često u svoje rodno selo, raspitivao se kako je i dal me mrzi. htio sam se vratiti, al sram mi nije dao, a znam i kolko su meci brzi. sretoh ju u gradu nakon par mjeseci. rane joj zarasle u kosi joj umeci. izgledala je krasno i sjajila se bila s ona dva-tri zuba i slomljenih tetiva. prišla mi je sporo sa smiješkom na licu i rekla svom tati 'ček da pozdravim propalicu. oprosti za ovo moram zbog njih tako' reče mi tiho, skoro sam zaplako 'al znaj, da budemo na čisto, u onom trenutku ja učinila bi isto'.
|
